Uz povećanje povlaštenosti pješaka u zakonu o cestovnom prometu, problem o kojem entuzijasti novih propisa šute dobiva na važnosti. Riječ je o “neodlučnim pješacima”. To je zato što je ovo standardno pitanje mnogih vozača koji se približavaju pješačkom prijelazu:
U neku ruku, namjera (!) pješaka može odrediti hoće li vozač biti kažnjen ako ne stane prije prijelaza da ga propusti. Može li se kazniti vozač koji nije pustio pješaka koji nije htio na prijelaz...? Bilo bi prilično uzaludno apelirati na pješake da ne stvaraju takve situacije i da jasno pokažu svoje namjere kada se nalaze na prijelazu. Kako riješiti ovaj problem? Ili bi možda - kad već toliko svega reguliramo - trebali dodati u čl. 14. Zakona o prometu na cestama, odredba koja kaže: "Zabranjeno je (pješacima): neopravdano se zaustavljati neposredno na pješačkom prijelazu"...? 😉 Zvuči apsurdno? Pa, možda je bilo apsurdno dati prednost pješaku koji ulazi na cestu? Uostalom, pješaku je obično lakše stati nego automobilu...