Život odvjetnika pun je iznenađenja. Pogotovo u Poljskoj, posebno posljednjih godina. Neće li pravila koja vrijede danas, sutra ili prekosutra zakonodavac baciti na smetlište povijesti, teško je predvidjeti. To se odnosi kako na velike probleme, nazovimo ih sistemske, tako i na one manje, relevantne samo za pojedine industrije ili klijente. Kako su govorili Rimljani – pravda je stalan i nepromjenjiv spremnost dati ono što kome pripada. Unatoč tome, poljski zakonodavac, stalno mijenjajući propise, daje prednost maksimi nad rimskom pravnom mišlju panta rhei sve teče...
Kao da to nije dovoljno, vrlo slična, gotovo identična odredba, koja izražava univerzalno i - naizgled - jedino razumno pravilo, može u jednom aktu imati drugačije značenje nego u drugom. Primjer takve situacije je čl. 84. st. 1. Kodeksa ponašanja uprave i čl. 278. st. 1. Kodeksa ponašanja građanski. Ne ulazeći u stilske razlike, njegov je sadržaj, pojednostavljeno rečeno, sljedeći: ako su za utvrđivanje određene okolnosti potrebna posebna znanja, koja prelaze razinu općeg znanja, sud ili upravno tijelo treba konzultirati vještaka. Čini se očita posljedica da sadržaj vještačenja bude obvezujući za laika koji ga naruči. Ali jeste li sigurni?
Dok u parničnom postupku vrijedi da Sud ne može "ne vjerovati" mišljenju vještaka (za znatiželjne - vidi sudsku praksu citiranu pod natuknicu), međutim, u upravnom postupku to nije tako očito. Kao što je Vrhovni upravni sud naveo u presudi od 17. srpnja 2020., br. akt II OSK 2979/18, ako se tijelo ne slaže sa zaključcima mišljenja, treba se pozvati na nalaze zavoda i obrazložiti zašto mu nisu prihvatljivi ili prihvatiti dokaze iz vještačenja radi razjašnjenja nedoumica. Iz navedenog proizlazi da ako tijelo iz nekog razloga ne dijeli mišljenje instituta, dovoljno je u rješenju obrazložiti zašto smatra suprotno. U istom smjeru ide i Vrhovni upravni sud, samo "više" u presudi od 17. srpnja 2020., br. II OSK 448/20, gdje Sud izravno navodi da tijelo nije vezano mišljenjem vještaka što znači da pri ocjeni ga može smatrati točnim, ali ga i diskvalificirati i zauzeti drugačije mišljenje – vlastiti, utemeljen na znanosti ili iskustvu.
Da bude zanimljivije, isti Sud je u svojoj presudi od 4. studenoga 2021., spis br. Zakon II OSK 462/21 naglašava još jednu razliku u odnosu na parnični postupak. Kako Sud ukazuje, izvođenje dokaza vještačenjem nije jedini način utvrđivanja činjenica kada ovaj zadatak zahtijeva posebna znanja. U takvoj situaciji upravno tijelo, za razliku od običnog suda, može svoju odluku temeljiti na drugim dokazima.
Ukratko, tijelo:
– ne mora prihvatiti dokaze iz mišljenja vještaka, čak ni kad su za rješavanje predmeta potrebna stručna i specijalistička znanja,
– ako dopusti takve dokaze, ne mora svoju odluku temeljiti na njima – može slobodno raspravljati s vještakom udobno smješten u naslonjaču za radnim stolom.
Pitanje zašto je zakonodavac državnom službeniku ostavio mnogo više slobode nego sucu, ostavljam bez odgovora.
Primjeri odluka:
- Presuda Vrhovnog suda od 20. travnja 2022., spis br. I NSNc 45/20: „Sud krši čl. 233. st. 1. Zakona o parničnom postupku, raspravljajući u području za koje su potrebni posebni podaci sa zaključcima vještaka bez dopunjavanja stajališta vještaka koji su dali različita mišljenja ili bez savjetovanja s drugim vještakom. Kad su u predmetu potrebni posebni podaci, sud ne može odlučiti suprotno mišljenju vještaka.”
- Presuda Žalbenog suda u Szczecinu od 3. ožujka 2022., spis br. akt I ACa 819/21: "Mišljenje koje daje ocjene korištenjem posebnih informacija sud ne može ocjenjivati u sloju koji se tiče iznesenih znanstvenih stajališta ili specijalističkih znanja, čak i ako članovi sudskog vijeća imaju takva znanja."
- Presuda Žalbenog suda u Białystoku od 28. veljače 2019., spis br. I ACa 49/18: „Dokaz vještačenjem u sudskom postupku jedini je način dobivanja posebnih podataka potrebnih za rješavanje i ne može se zamijeniti drugom dokaznom radnjom. Dakle, narušavanje dokazne vrijednosti mišljenja dovođenjem u pitanje posebnih podataka na koje se vještaci pozivaju ili izvođenjem daljnjih zaključaka iz takvog mišljenja, na temelju podataka ove vrste, zbog sadržaja čl. 278. st. 1. Zakona o parničnom postupku može se provesti samo izvođenjem dokaza iz dopunskog mišljenja istih vještaka ili iz mišljenja drugog vještaka.”
- Presuda Vrhovnog suda od 13. rujna 2016., spis br. act I UK 344/15: "Ni u kojem slučaju se mišljenje vještaka, koje nije uvjerilo sud, ne može provjeriti, a posebno diskvalificirati, bez upotrebe specijalističkog znanja."
- Presuda Vrhovnog suda od 31. siječnja 2008., spis br. br. II CSK 408/07: “Posebne informacije suda, čak i ako se odnose na pozivanje na relevantnu literaturu, ne mogu predstavljati osnovu da se mišljenje vještaka prizna pogrešnim i da se odluka temelji na tim podacima. Pri ocjeni mišljenja medicinskih vještaka sud ne može na temelju vlastite ocjene činjenica zauzeti drugačije stajalište od onog izraženog u mišljenju. Drugačije utvrđenje može se donijeti samo na temelju drugog mišljenja, ako je ono uvjerljivije i cjelovitije prikazuje pitanje koje izaziva sumnju.”
Ovaj unos sadrži opće informacije o pravnom pitanju o kojem se raspravlja. Ne predstavlja pravni savjet ili rješenje za određeni slučaj ili pravni problem. Zbog jedinstvenosti svakog činjeničnog stanja i promjenjivosti pravnog statusa, preporučamo da pravni savjet potražite u našem odvjetničkom uredu.