Trenutačno su u zakonodavnom radu dva odvojena nacrta izmjena i dopuna Zakona o kaznenom postupku i drugih zakona kojima se, između ostalog, želi povećati standarde vezane uz korištenje istražnog zatvora, uključujući prije svega suzbijanje njegove zlouporabe, što je svakako ispravna inicijativa. Jedan od prijedloga zakona podnio je ministar pravosuđa, a drugi skupina zastupnika.
Nažalost, oba projekta sadrže i manjkava rješenja, temeljena na očito pogrešnim pretpostavkama. Riječ je o obvezi, koja je predviđena svakom od predloženih izmjena, da odvjetnici i pravni savjetnici obavljaju rotacijske smjene, tijekom kojih će predstavnici tih zanimanja morati ostati spremni za pružanje obrane osobama protiv kojih je podnesen zahtjev za određivanjem privremenog pritvora. Iz perspektive suvremenih standarda i realnosti obavljanja ovih profesija, dva elementa izazivaju temeljne prigovore.
Prvo, niti jedan projekt nije uzeo u obzir specijalizaciju koja se u obje struke razvijala nekoliko desetljeća. Značajan broj odvjetnika i pravnih savjetnika u svojoj profesionalnoj karijeri dugi niz godina nije vodio kaznene predmete. Slijedom toga autori prijedloga zakona, iskazujući spremnost za postizanje cilja povećanja standarda zaštite osoba protiv kojih se podnosi zahtjev za primjenom privremenog pritvora, predlažu obvezna dežurstva, između ostalih, odvjetnika koji nemaju odgovarajuće znanje ili iskustvo u kaznenim predmetima, pa osumnjičenicima ne mogu jamčiti stručnu pravnu pomoć. Autori prijedloga zakona nastoje stvoriti situaciju u kojoj će, primjerice, stručnjaci poreznog prava, radnog prava, prava nekretnina ili prava intelektualnog vlasništva biti obvezni dežurati i braniti u pritvorskim postupcima. To bi bilo kao obvezati liječnike općenito – t.j. oftalmolozi, gerijatri ili ortopedi – obvezno dežurati u rodilištima i stoga tvrde da je pacijenticama pružena visoka medicinska skrb. Koncept je stoga manjkav po definiciji.
Druga upitna pretpostavka projekata nije ništa manje odvojena od stvarnosti. Ova obvezna dežurstva odvjetnika i pravnih savjetnika obavljaju se besplatno. Odvjetnik/pravni savjetnik ima pravo na naknadu za pružanje obrane samo ako se takva situacija dogodi tijekom dežurstva. Ne zna se zašto neće biti naknade za puko obavljanje dežurstava. Odvjetnici i pravni savjetnici nisu javni dužnosnici. Obavljajući svoje zanimanje samostalno ili u obliku ortačkih društava, obavljaju djelatnost i sami snose troškove vezane uz to. Još je manje razloga da ih se dodatno opterećuje obvezom obavljanja dežurstava bez ikakve naknade. Obveza obavljanja dežurstva imat će utjecaja na njihov profesionalni i privatni život. Potreba da ostanu pripravni za obranu – štoviše, na datume na koje nemaju utjecaja – ograničit će mogućnost planiranja slobodnog vremena, uključujući, primjerice, obiteljska putovanja, ali će često biti u suprotnosti s profesionalnim obvezama takvog poduzetnika u njegovom odvjetničkom uredu, te će u svakom slučaju uvijek odrediti specifično planiranje profesionalnih aktivnosti na dan dežurstva.
Za pretpostaviti je da će znatan dio odvjetnika i pravnih savjetnika obveznika dežurstva koji se svakodnevno ne bave profesionalno kaznenim pravom, te zbog toga neće moći uredno izvršavati svoju obvezu obrane svojih potencijalnih klijenata u pritvorskim predmetima, iz nužde svoje zastupanje u obavljanju dežurstava povjeriti drugim odvjetnicima ili pravnim savjetnicima, i to onima koji se tim predmetima profesionalno bave. Time će se trošak obavljanja dežurstava, koji bi trebala snositi država kao subjekt odgovoran za osiguranje odgovarajućih standarda poštivanja ljudskih prava, u velikoj mjeri prebaciti na odvjetnike i pravne savjetnike.
Uvođenjem plaćanja dežurstava stoga bi se prirodno riješio problem nemogućnosti kvalitetnog obavljanja dužnosti branitelja od strane osoba koje se u svojoj praksi ne bave kaznenim predmetima. U slučaju plaćenog dežurstva dogodila bi se ista situacija kao i u slučaju tzv stvari po službenoj dužnosti. Ljudi iz skupine odvjetnika i pravnih savjetnika koji su specijalizirani za kaznene predmete dobrovoljno bi obavljali te funkcije. Samo tako bi se ostvario deklarirani cilj Uredbe, a to je stvarno podizanje standarda prava na obranu u pritvorskim slučajevima.
Autor:
Michał Wojtyczek
Ovaj unos sadrži opće informacije o pravnom pitanju o kojem se raspravlja. Ne predstavlja pravni savjet ili rješenje za određeni slučaj ili pravni problem. Zbog jedinstvenosti svakog činjeničnog stanja i promjenjivosti pravnog statusa, preporučamo da pravni savjet potražite u našem odvjetničkom uredu.