Kao što poznata izreka kaže, jedina sigurnost u životu su smrt i porezi. Poseban unos na našem blogu može biti posvećen porezu na smrt (tj. porezu na nasljedstvo i donacije 😉). Danas bih, međutim, skrenuo pozornost čitatelja na još jedan, također važan aspekt vezan uz smrt, koja se u nasljednom pravu eufemistički naziva "otvaranje nasljedstva".
Dana 15. studenog 2023. stupa na snagu izmjena čl. 669. Zakona o parničnom postupku (ZPP). Ovom odredbom preciziran je krug osoba koje treba pozvati na ročište za potvrđivanje nasljedstva. Prije izmjene, odredba je označavala da su to osobe "koji se mogu smatrati zakonskim i oporučnim nasljednicima“, međutim, bez naznake jasnog ograničenja u tom pogledu. No, krug zakonskih nasljednika vrlo je širok, što je moglo promaknuti pozornosti zakonodavca tijekom rada na Zakoniku o parničnom postupku. Zakonski nasljednik može biti, na primjer, sin od tetke, odnosno osoba u dalekom srodstvu s ostaviocem. Dakle, zbog zakonske obveze da se u zahtjevu za potvrdu nasljedstva navedu sudionici postupka, često je pokretanju postupka prethodilo mukotrpno utvrđivanje tko bi u određenoj situaciji mogao imati pravo na status zakonskog nasljednika. , tko je živ, a tko umro i da li je ostavio potomstvo. U nedostatku suradnje obitelji pokojnika, ovaj bi zadatak mogao biti vrlo težak, a ponekad i nemoguć.
No, u sadašnjoj pravnoj situaciji zakonodavac je propisao da je obvezno pozivanje samo bračnog druga, potomaka (djece, unuka, praunuka i dr.), posvojenika, roditelja i braće i sestara. Ostali nasljednici trebaju se pozvati samo ako su poznati sudu. Stoga je zakonodavac ograničio potrebu za detektivskom igrom na razumnu mjeru.
Nadalje, zakonodavac je u prvoj rečenici čl. 669 propisano je da se potencijalni nasljednici trebaju pozvati "prema redu nasljeđivanja". Ova rezerva ima za cilj ograničiti situaciju u kojoj se, primjerice, ostaviteljeva preživjela braća i sestre mole za pozivanje svoje djece kao sudionika u postupku, iako se te osobe mogu smatrati nasljednicima samo ako su njihovi roditelji odbili nasljedstvo, a nasljeđivanje se temelji na volja. Rješenje koje je usvojio zakonodavac treba ocijeniti ispravnim, jer kada bi bilo potrebno pozvati apsolutno sve potencijalne nasljednike, općina posljednjeg prebivališta ostavitelja i Državna riznica, kao tzv. posljednja prilika nasljednici.
Ukratko, izmjene uvedene u čl. 669. Zakona o parničnom postupku treba pozitivno ocijeniti. Brojni su pokazatelji da će pokretanje, a samim time i okončanje ovakvih postupaka biti učinkovitije. Potičemo vas da potražite pomoć našeg ureda iu pitanjima nasljeđivanja.
P.S
Kako to obično biva, prilikom uvođenja određenih izmjena zakonodavac nije uočio ono što je trebao uočiti te se nije pobrinuo za usklađivanje odredaba o sudskom i javnobilježničkom postupku utvrđivanja stjecanja nasljedstva. Unatoč ograničenju kruga osoba koje Sud poziva za sudjelovanje na raspravi, sukladno čl. 95.b u svezi čl. 95aa Zakona o javnom bilježništvu, zapisnik o nasljeđivanju javnog bilježnika i dalje se izrađuje uz sudjelovanje zapisnika o nasljeđivanju javnog bilježnika svatko osobe koje se smatraju zakonskim i oporučnim nasljednicima, kao i osobe u čiju je korist nasljednik sklopio tzv. evidencija o naplati duga. Tako se javnobilježnički način ovjere nasljedstva, kojim se žele rasteretiti sudovi, ponekad čini manje atraktivnim od sudskog, suprotno namjerama zakonodavca. Glavna prednost javnobilježničkog načina ovjere nasljedstva je izostanak potrebe čekanja na zakazivanje ročišta. No, nemamo li detaljno razrađeno obiteljsko stablo ostavitelja, može se pokazati da će unatoč toj prednosti dobivanje sudske potvrde o nasljeđivanju biti brže i jednostavnije.
Autor:
Przemysław Apostolski – pravni savjetnik
Ovaj unos sadrži opće informacije o pravnom pitanju o kojem se raspravlja. Ne predstavlja pravni savjet ili rješenje za određeni slučaj ili pravni problem. Zbog jedinstvenosti svakog činjeničnog stanja i promjenjivosti pravnog statusa, preporučamo da pravni savjet potražite u našem odvjetničkom uredu.