Sve ima svoje vrijeme i mjesto. Potraživanje i na sudu. 😉 Jedna od temeljnih zadaća profesionalnog odvjetnika je utvrditi nije li vrijeme za naplatu tih potraživanja isteklo, a samim tim - da se poslužimo pravnom terminologijom - nije li potraživanje zastarjelo. U suprotnom, sudski put je otvoren. U tom slučaju naša je uloga upozoriti klijenta da tužbu ne treba pokretati jer će tužba najvjerojatnije biti odbačena, što u pravilu povlači za sobom obvezu naknade troškova postupka protivnoj strani.
Osnovne zastarne rokove zakonodavac uređuje u čl. 118. Građanskog zakonika (GZ). Prema svom sadržaju, ako posebnom odredbom nije drugačije određeno, zastarni rok je šest godina, a za tražbine povremenih primanja (npr. najamnine) i tražbine u svezi s poslovanjem - tri godine. Posljednji dan roka zastare u pravilu pada na posljednji dan kalendarske godine.
Zbog ograničenosti ljudske mašte, zakonodavac nikada nije u stanju zamisliti cijeli spektar mogućih situacija. Zakonodavac također ima poteškoća u preciznom izražavanju svojih misli. Sadržaj odredbi ponekad zahtijeva pojašnjenje u literaturi ili sudskim odlukama. Jedan takav slučaj je koncept "poslovno povezanih potraživanja". Opširni argumenti o ovom konceptu mogu se pronaći u presudi Vrhovnog suda od 9. rujna 2021., referentni broj spisa I CSKP 78/21[1].
Ovaj sud je rješavao spor radi povrata upravne pristojbe koju je nositelj projekta platio u vezi s uklanjanjem grmlja i drveća u sklopu pripreme nekretnine za investiciju. Iznos je bio značajan, iznosio je gotovo 1.500.000 PLN. Naknadu je platio nositelj zahvata, nakon čega je drugostupanjsko tijelo poništilo rješenje o njenoj naplati. Investitor je tada tražio povrat neopravdano plaćene naknade. Prvostupanjski i drugostupanjski sudovi složili su se da je ovo potraživanje vezano za vođenje obrta te da je zastarjelo u roku od 3 godine. To je bila netočna pretpostavka, koju je obrazložio Vrhovni sud.
Vrhovni sud je primijetio da je isplaćena pristojba javnopravne naravi, u kojoj je upravno tijelo postupalo s pozicije vlasti. Plaćanje naknade nije imalo veze sa statusom nositelja projekta kao poduzetnika, već je predstavljalo ispunjenje naloga tijela javne vlasti koje si je dalo pravo naplate iste. U takvim situacijama, međutim, sudska praksa Vrhovnog suda isključuje kvalifikaciju tužbenog zahtjeva kao povezanog s poslovnom djelatnošću. Slijedom toga, primjenjuje se opći rok od 6 godina zastare.
Vrhovni sud svrstao je, primjerice, i zahtjeve za povrat nepripadno naplaćene naknade za izdavanje kartice vozila te za povrat nepripadno naplaćene geodetske naknade, iako je plaćena u vezi s obavljanjem djelatnosti. Stoga je ovo dosljedna linija sudske prakse.
Potraživanja vezana uz vođenje obrta u smislu čl. 118. Građanskog zakonika posebno pokriva zahtjeve koje poduzetnik postavlja prema svojim poduzetnicima. To je povezano s općenitijom tendencijom da se pred poduzetnike postavljaju veći zahtjevi, posebice u pogledu brzog i učinkovitog ostvarivanja njihovih odštetnih zahtjeva. Važna je i potreba osiguranja stabilnosti profesionalnog pravnog prometa. Takvi razlozi ne postoje u odnosima između poduzetnika i državnih tijela s upravnim ovlastima, u kojima je poduzetnik slabiji subjekt.
Stoga je učinkoviti povrat ove vrste nezakonito naplaćene naknade moguć u roku od šest godina od dana dostave pravomoćnog rješenja drugog stupnja kojim se oslobađa nametnute naknade. Treba naglasiti da ako se takvo rješenje izda, ne treba čekati konačnu odluku upravnog suda da biste podnijeli tužbu. U skladu sa standardom iz čl. 61. Zakona o postupku pred upravnim sudovima, žalba protiv takvog rješenja u načelu ne zadržava izvršenje pravomoćnog rješenja.
Autor:
Przemysław Apostolski – pravni savjetnik
Ovaj unos sadrži opće informacije o pravnom pitanju o kojem se raspravlja. Ne predstavlja pravni savjet ili rješenje za određeni slučaj ili pravni problem. Zbog jedinstvenosti svakog činjeničnog stanja i promjenjivosti pravnog statusa, preporučamo da pravni savjet potražite u našem odvjetničkom uredu.
[1] Dostupno u pravno-informacijskom sustavu Legalis.